Psihološka podrška

1. Psihološka podrška

1.1. ČIME SE BAVI PSIHOLOG?

1. RAZLIKA IZMEĐU PSIHOLOGA I PSIHIJATRA?

RAZLIKA IZMEĐU PSIHOLOGA I PSIHIJATRA

PSIHOLOG

VS

PSIHIJATAR

Studij psihologije

OBRAZOVANJE

Medicinski fakultet + specijalizacija psihijatrija

Bavi se psihičkim procesima i ljudskim ponašanjem

ULOGA

Liječi psihičke bolesti i smetnje

Psiholozi mogu raditi u školama, tvrtkama, industriji, forenzici, sportu, policiji, vojsci …

PODRUČJE RADA

Bolnice i privatna praksa

Psih.savjetovanje - razgovor, psihologijske metode/tehnike i testovi

ALATI

Lijekovi + razgovor

 

2. ZAŠTO SE OBRATITI PSIHOLOGU?

POSTOJI MNOGO RAZLOGA ZAŠTO LJUDI  ZATRAŽE POMOĆ PSIHOLOGA  …

 



3. MITOVI I ČINJENICE

MITOVI

 

ČINJENICE

 

Ako ideš psihologu, lud si.

 

Psihologu dolaze osobe koje se suočavaju s izazovima, problemima i teškoćama koje su sastavni dio ljudskog života. Razlozi zbog kojih se javljaju psihologu su brojni. Psiholog može pomoći osobi razviti različite životne vještine (socijalne, komunikacijske…). Psiholog može savjetovati o ostvarivanju kvalitetnih odnosa, načinu suočavanja sa stresom itd.

Psiholog može biti i podrška u prevladavanju nekih životnih izazova i kriza kao što su prilagodba na novu sredinu, gubitak bliske osobe, prekid veze, razne traume itd.

Ako ti treba psiholog, slabić si.

Ljudi svakodnevno traže pomoć raznih stručnjaka ovisno o problemima s kojima se suočavaju. Zbog problema s tjelesnim zdravljem tražimo pomoć liječnika. Kada nam se pokvari auto, odlazimo automehaničaru. Takvi primjeri traženja pomoći ne smatraju se znakom slabosti. Traženje pomoći i savjeta psihologa kada imamo psihičkih tegoba može se nazvati odgovornim i zrelim ponašanjem, baš kao što je odgovorno i zrelo otići liječniku kada nas nešto boli ili kada slomimo nogu. Prepuštanje „sudbini“ i čekanje da problem nestane sam od sebe može dovesti do njegova pogoršanja. Ako se problem pogorša, proces oporavka može biti zahtjevniji, složeniji i dugotrajniji. Stoga možemo reći da je pravovremeno traženje pomoći znak zrelosti, snage i hrabrosti, nikako slabosti.

Psihološku pomoć traži samo onaj tko nije dovoljno pametan i sposoban da sam riješi problem.

 

Veliki broj istraživanja govori kako inteligencija i problemi mentalnog zdravlja nisu međusobno povezani. Da pamet i sposobnosti nisu dovoljne da nas zaštite od psihičkih teškoća pokazuju i brojne iznimno uspješne osobe koje su imale takvih teškoća, primjerice Isaac Newton, Ludwig van Beethoven, Abraham Lincoln, Vincent Van Gogh itd.

Pamet i sposobnosti mogu utjecati na raspon rješenja koja nam padaju na pamet u problemnoj situaciji, ali to nije garancija da ćemo problem uspješno riješiti. Činjenica je da lakše sagledavamo situaciju/problem „izvana“. Kada smo preplavljeni emocijama i težinom problema, teže nam je sabrati se i vidjeti potencijalna rješenja.

Ako ideš psihologu, morat ćeš piti lijekove ili će te poslati u ludnicu.

 

Važno je naglasiti kako ne završavaju svi ljudi s psihičkim teškoćama na psihijatrijskim odjelima bolnica. Psihičke teškoće mogu biti u rasponu od vrlo blagih, za koje je dovoljno nekoliko razgovora sa stručnom osobom, do onih vrlo ozbiljnih i teških, kada je potreban smještaj u bolnicu. I tada se osobu hospitalizira s ciljem da joj se pomogne.

Postoje neki problemi za koje su lijekovi najbolji mogući izbor, a isto tako i oni za čije rješavanje je najbolja kombinacija lijekova i psihoterapije. Često se lijekovi prepisuju samo privremeno, kako bi se osobi olakšala teška situacija i omogućilo prikupljanje snage za rješavanje problema. Kao što pijemo lijekove za druge tjelesne bolesti tako postoje i lijekovi za psihičke teškoće.

Ovaj mit ujedno vrlo jasno pokazuje i nerazumijevanje djelatnosti psihologa. Lijekove mogu propisivati liječnici i psihijatri, a čak niti oni (osim u iznimnim slučajevima) ne prisiljavaju osobu na liječenje ukoliko ona to ne želi.

 

Psiholozi čitaju misli.

Zadatak je psihologa dobro razumjeti svojega klijenta te kontinuirano provjeravati jesu li dobro shvatili kako se osjeća, o čemu razmišlja i kakve stavove, želje ili vjerovanja ima. Psiholozi možda mogu bolje prepoznati neverbalne znakove koje osoba šalje jer posjeduju znanja o neverbalnoj komunikaciji, no svaku svoju pretpostavku i zapažanje u pravilu provjeravaju s klijentom.

 

Otkrit će nešto loše o meni, što ne znam ni ja sama.

Cilj savjetovanja nije tražiti ružne stvari i „kopati po podsvijesti“, već pomoći pojedincu da se osjeća bolje. Psiholozi pomažu osobi da bolje razumije sebe i svoj problem s ciljem poboljšanja stanja. Dio psihoterapije nerijetko je i osnaživanje klijenta, prepoznavanje njegovih pozitivnih karakteristika i unutarnjih snaga.

 

Psiholog prepričava detalje koje sazna o meni.

Zakon o psihološkoj djelatnosti i Kodeks etike psihološke djelatnosti obavezuje psihologe na čuvanje povjerljivosti odnosa s klijentom. Npr. Članak 22. Kodeksa etike psihološke djelatnosti glasi:

„(1) Primarni je zadatak psihologa da u svojim profesionalnim odnosima poštuje prava osoba

na vlastite tajne i intimu, te je stoga dužan poduzimati nužne mjere opreza da ovaj aspekt

odnosa ni sa čim ne bude povrijeđen ...

(2) Povjerljive podatke o sudionicima vlastitih istraživanja, o svojim savjetodavnim ili kliničkim odnosima, podatke o korisnicima psiholoških usluga, organizacijama, učenicima ili studentima psiholog može davati samo i isključivo uz pristanak uključenih osoba.“ (http://www.psiholoska-komora.hr/50).